Ispunimo se mirom
7. vazmena (B), 20. svibnja 2012.
Široki Brijeg, 19. svibnja 2012. (fra Nikola Rosančić) – Mogli bismo reći kako smo mi kršćani u svijetu kao što je duša u tijelu. Sebe možemo doživjeti tek iznutra, kroz ono što osjećamo, doživljavamo i proživljavamo – radost, sreću, tjeskobu, tugu, žalost, nadanja i stremljenja. Mi smo ono iznutra, izvana je samo oklop koji propada, ide svome kraju, jer starimo, umiremo, raspadamo se. Taj oklop nekada nam može biti zaštita. Nije dobro da ljudi vide što sve proživljavamo, ne možemo sa svakim sve dijeliti jer bi neki bili zavidni na našu sreću koju, onda, trebamo sačuvati samo za nas, iznutra. Neki drugi nekada bi se naslađivali našoj nesreći, a nekada se i mi sami plašimo izložiti i pokazati u svojim slabostima koje nosimo u pojedinim trenutcima. Tijelo nam je onda izvrstan oklop koji nas štiti od izvanjskih opasnosti. Neki previše ulažu u tijelo i tako zavaravaju sami sebe. Možda su iznutra povrijeđeni, zatvoreni, ogorčeni, ljuti i na druge ljude i na Boga, možda su izgubili vjeru, ljubav te odgađaju obraćenje bježeći od sebe jer ne mogu podnositi dugo takvo stanje i ulažu u ono izvanjsko što propada, daju lažnu sliku o sebe, ulažu u tijelo koje će propasti, a zanemaruju dušu koja je vječna. To nije dobro! Svi smo
Naše poslanje
Uzašašće Gospodinovo (B), 17. svibnja 2012.
Široki Brijeg, 16. svibnja 2012. (fra Miljenko Stojić) – Naš je život na ovoj zemlji krhak. Živimo, radimo, mučimo se i borimo, a onda jednoga dana umiremo. Iako smo kršćani, iako znamo da i poslije smrti postoji život koji je tako dobar da ga je nemoguće opisati, ipak nam je žao kada umre netko naš. Htjeli bismo ga, naime, još slušati, htjeli bismo ga viđati i oslanjati se na njega. Slično se događalo i s Isusovim učenicima. Proveli su tri godine s njim i bilo im je sada teško priznati da se i vidljivo
Čudotvorni lijek (ne izdaje se na recept)
6. vazmena (B), 13. svibnja 2012.
Široki Brijeg, 13. svibnja 2012. (fra Vine Ledušić) – Mi ljudi volimo komplicirati stvari. Svojim filozofiranjima i svojim teorijama zanemarujemo one najjednostavnije i najvažnije istine.
U četvrtak je u Franjevačkoj galeriji otvorena izložba pod nazivom »U čemu je bit?«. Svojim radovima studenti Akademije promišljali su to pitanje. I svojim radovima su nametnuli i ostalima to pitanje. Što je bit? Što bismo to izdvojili kao najvažnije?
U svojim promišljanjima uvijek dođem do tog najjednostavnijeg odgovora: voljeti i biti voljen. Najvažnija je ljubav! Da, ljubav, ali ne bilo kakva. Nije ljubav sve ono što mi nazivamo ljubavlju. Mačka voli miša pa ga udavi i pojede. »Ljubite jedni druge kao





