Warning: Creating default object from empty value in /home/frasb/public_html/plugins/system/foreversessions/foreversessions.php on line 33

Warning: Creating default object from empty value in /home/frasb/public_html/plugins/system/foreversessions/foreversessions.php on line 37
Franjevačka galerija

Franjevačka galerija

Gradnjom crkve i samostana na Širokom Brijegu u XIX. st. stvoreni su osnovni uvjeti za nabavu i prihvat umjetničkih slika i kipova. Prve umjetnine počele su pristizati najkasnije 1848., što svjedoči zapis na poleđini slike Gospa pri molitvi, rad nepoznatog majstora u maniri nazarenaca, koja je u vlasništvu Samostana Široki Brijeg: »Le monache Barberine al Padre Fillippo Chiorich, Roma 1848.« Vjerojatno su približno u isto vrijeme dopremljene barem još dvije slike, i to: Sv. Franjo u zanosu, rad nepoznatog venecijanskog majstora iz XVII. st., te Gospa od Pojasa sa sv. Augustinom i sv. Monikom, rad Christofora Tasca iz 1717. Osim spomenutih samo je još jedna slika starih majstora Žalosna Gospa, koja potječe s kraja XVIII. ili s početka XIX. stoljeća, preživjela ratna pustošenja 1945. U zatornom pohodu partizanskih postrojbi u veljači 1945. uništeni su i popisi inventara i samostanski ljetopis, tako da se o broju i kakvoći uništenih slika gotovo ništa ne zna. Jedino ostatci ostataka liturgijskih predmeta količinom, podrijetlom i vremenom nastanka navode na zaključak da su redovnici, zajedno s kaležima i misnim ruhom, iz inozemstva donijeli stanovit broj umjetničkih slika i kipova. U sklopu svestrane civilizacijske obnove i djelatnosti fratri su, naime, promicanje kulture uzeli kao polazište i osnovu, a pretpostaviti je da su se i u likovnom pogledu nastojali približiti standardima sredina i samostana u inozemstvu gdje su završavali teološki studij, i kreševskog samostana iz kojeg su došli na stalni boravak u Hercegovinu.

U nastojanjima da svoje školstvo podignu na zavidnu razinu, franjevci su poslali na Likovnu akademiju u Zagreb fra Mirka Ćosića, koji je diplomirao slikarstvo 1935. Otada je Ćosić predavao gimnazijske predmete: crtanje te umjetnost s historijom do pred kraj Drugog svjetskog rata. Nažalost od njegovih predratnih sakralnih slika sačuvala se samo jedna: Blaženi Nikola Tavelić, a od učeničkih radova niti jedan.


Franjevačka galerija – polazišta i htijenja

Zamisli o osnivanju Franjevačke galerije, uz koju je povezan i osnutak ALU na Širokom Brijegu, potekle su iz više različitih pobuda. Najprije, u Drugom svjetskom ratu uništeno kulturno-povijesno blago i negdašnja uloga samostana u promicanju kulture bili su trajan poziv da se Širokom Brijegu, žarištu svestrane civilizacijske obnove i kulturnog uzdizanja tijekom čitavog jednog stoljeća, pokuša vratiti barem dio negdašnje uloge. K tome, imperativ opiranja totalitarnom jugokomunističkom režimu bio je egzistencijalne naravi. Crkvu se sustavno zbijalo u sakralne prostore i privatnost, osporavajući joj i pravo na karitativnu djelatnost, čime se vjerski i duhovni život odvajao od društvenog života, poglavito od kulture i umjetnosti. Štoviše, sve duhovno i vjersko proglašavano je nazadnim. Za smišljeni proces ateizacije dostatan je bio i privid kako je crkveni život prošlost, a duhovnost otuđenje. Ponudom kulturnih i umjetničkih dobara unutar crkvenog prostora željelo se vjernicima probuditi samosvijest i ponos, bojažljivcima i »nevjernicima po zadatku i funkciji« pružiti priliku da ne ostanu daleko od svega što nudi Crkva, crkvenim dužnosnicima poticaj da sakralne prostore oplemene i popune umjetninama. U ozračju u kojem je marksistička ideologija svodila pojedinca na ulogu kolektivne jedinke proizvođača-potrošača, svaki pokušaj otpora depersonalizaciji i dehumanizaciji bio je spasiteljski, dušobrižnički čin.

Jugosocijalizam je sustavno razgrađivao i nacionalnu svijest. Jezikom nacionalne, u ovom slučaju likovne kulture, moglo se tiho ali snažno prozboriti u prilog nacionalne samobitnosti.

Ukratko, Franjevačka je galerija nastala iz povijesnih, dušobrižničkih, nacionalnih, praktičnih i umjetničkih pobuda i razloga.


Prve likovne izložbe

Narudžba slike Dolazak fratara na Široki Brijeg, što ju je potkraj ljeta 1975. za samostansku blagovaonicu izradio Bruno Bulić, bio je prvi korak k ostvarenju zamisli o galeriji. Slijedile su narudžbe i izradba umjetnina za crkvu. Ante Starčević je načinio reljefe u bronci za tabernakul i ambon te četiri zidna mozaika, a Rudolf Labaš, u ožujku 1983., postaje križnog puta. Iste godine u rujnu triforu u sakristiji popunio je vitrajima, lemljeno staklo u betonu, fra Vendelin Karačić, a u studenom 1984. ispred ulaza u Samostan postavljen je brončani kip sv. Franje nadnaravne veličine Nine Sedlar.

Osim umjetnina u kultnom prostoru, živoj su Crkvi u vjeronaučnim učionicama priređivane likovne izložbe u srpnju i kolovozu čitavo jedno desetljeće. Prva je ostvarena 1979. postavom linoreza Ante Starčevića. Slijedile su izložbe podravskih naivaca. Prva je bila sakralnog sadržaja, drugu su sačinjavali radovi prve likovne kolonije u ovim krajevima na zadanu temu: Osamstota obljetnica rođenja sv. Franje Asiškog. Samouka i znamenita kiparica Sofija Naletilić Penavuša izlagala je 1983. Sljedeće godine priređena je skupna izložba Sofije Naletilić Penavuše, fra Blage Karačića i Marina Topića. Fra Blago Karačić, fra Jerko Penava, Sofija Naletilić Penavuša i Branko Hrkać izlagali su 1985. Godinu poslije njih ostvarena je izložba Široki Brijeg u slikama i crtežima svojih amatera. Usporedo s njom postavljena je prva samostalna, i to posmrtna izložba slika, fra Mirka Ćosića. Široki Brijeg u djelima hrvatskih slikara bila je tema likovne kolonije 1987. Sudionici su bili: Ante Schramadei, Hrvoje Šercar, Rudi Labaš, Osman Berberović, Marika Šafran Berberović, Ivan Lacković Croata, Vatroslav Kuliš i Ivica Propadalo. Ljeto 1988. pripalo je akad. slikaru Anđelku Mikuliću. Širokobriješka likovna ljeta završena su 1989. izložbom grafika, slika i crteža Virgilija Nevjestića.

Znatan dio izlaganih radova Samostan je od umjetnika dobio na dar, neke uz neznatnu naknadu. Tijekom zidanja galerijske zgrade umjetnine su, poglavito kao donacije, ubrzano pristizale, a neke postojeće su restaurirane.


Stalni postav

U netom dovršenoj zgradi, koju je Samostan podigao uz odobrenje i potporu Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru, otvoren je 25. srpnja 1990. stalni postav slika i skulptura. Fundus Galerije sačinjavalo je oko 1.000 umjetnina izrađenih u svim slikarskim i kiparskim tehnikama, od kojih je najviše bilo ulja na platnu. Obrađeno je i katalogizirano 498 radova. U stalnom ih je postavu izloženo nešto više od 280. Zbirka je razdijeljena i tematski i prostorno. Prvi dio tvore slike starih majstora izložene u sklopu Samostanske riznice u blizini sakristije, od kojih je osamnaest ulja na platnu, dvije tempere na dasci – ikone, potom skulptura Dva kerubina, zapravo su to dvije glave od obojena drva, te ulomak rimskog podnog mozaika iz IV. st. O četirima slikama koje su preživjele Drugi svjetski rat već je bilo govora. Ostale su također poglavito radovi nepoznatih talijanskih majstora. Nastale su od XVI. do XIX. st. Njih četiri ili pet djela su domaćih slikara. Najmlađi je izložak u tom dijelu postava rad J. Kefzlera, ulje na platnu iz 1855. koje predstavlja sv. Bartolomeja. Samo dva izloška nisu sakralnog sadržaja. Drugi i najveći tematski dio smješten je u prizemlju galerijske zgrade. Sačinjavaju ga gotovo isključivo djela slikara i kipara hrvatske moderne i suvremene umjetnosti, a zastupljeni su također naivni i samouki umjetnici. Spomenimo najpoznatija imena: N. Mašić, V. Bukovac, U. Knežević, M. Cl. Crnčić, P. Jovanović, E. Vidović, I. Tišov, M. Kraljević, O. Herman, Lj. Babić, K. Mijić, J. Miše, N. Rojc, K. Afan de Rivera, J. Kljaković, A. Krizmanić, C. Dujšin Ribar, V. Gecan, B. Jakac, Z. Šulentić, V. Šeferov, Lj. Šestić, E. Tomašević, M. Uzelac, V. Varlaj, I. Režek, M. Steiner; potom nešto mlađi slikari: O. Postružnik, A. Motika, M. Ćosić, M. Detoni, I. Domac, K. Hegedušić, O. Mujadžić, V. Svečnjak, S. Šohaj; zatim: I. Dulčić, I. Lovrenčić, Z. Prica, N. Reiser, Đ. Pulitika, I. Vojvodić, M. Stančić, J. Vaništa, N. Pivac, E. Murtić, V. J. Jordan, Lj. Lah, F. Kulmer, J. Biffel, M. Trebotić, R. Labaš, O. Berberović, Đ. Seder, I. Šiško, H. Šercar, I. Propadalo, V. Kuliš i drugi.

Od kiparskih imena i ostvarenja spomenuti nam je Stigmatizaciju sv. Franje, visoki reljef u bronci I. Meštrovića pozamašne veličine (460 x 231 cm) koji je postavljen na pročelju, zatim Poprsje kraljice Jelene, rad I. Mirkovića i Oblikovani dio debla N. Njirića, koji su postavljeni u trijemu, te Kuju, smještenu nedaleko od ulaza, odljevenu u bronci, rad A. Starčevića. U zatvorenom prostoru izložena su djela znamenitih kipara: T. Rosandića, J. Škarpe, P. Perića, V. Bernfesta, I. Lozice, I. Kožarića, S. Sikirice, K. Bošnjaka, S. Gračana, R. Azinović, P. Barišića i nekolicine drugih.

U stalnom postavu su slike i najpoznatijih imena hrvatske naivne ili izvorne umjetnosti: I. Generalića, M. Kovačića, I. Lackovića Croate, I. Večenaja, D. Gažija, fra B. Karačića i neka druga, te kipovi dvoje Širokobriježana: S. Naletilić Penavuše i B. Hrkaća.

U ovom dijelu galerijskog postava bila je izložena posebno vrijedna slika – studija E. Delacroixa Le Genie et la Raison, ulje na platnu rađeno sredinom XIX. stoljeća.

Zaseban tematski i prostorni odio, smješten na prvom katu, tvori skupina autora suvremenog likovnog izraza ili, kako se sami vole zvati, avangardnih ili transavangardnih umjetnika pod imenom Fra-yu-kult, što je kratica od Frakcija jugoslavenske kulture. Sami su odabrali takvo ime, za neupućene čistunce intrigantno i zbunjujuće, za njihove poznavatelje igra riječi nalik verbalnom eksponatu. Zamisao i poticaji da se okupe i pokušaju dobiti prostor za stalni postav u nekom od franjevačkih samostana rodila se tijekom priprema velike izložbe Blago franjevačkih samostana BiH, održane u proljeće 1988. u Sarajevu. Skupinu sačinjavaju autori: V. Delimar, B. Gorenec, J. Hadžifejzović, skupina IRWIN, Jadran, Ž. Kipke, J. Knifer, A. Kovach, I. Kožarić, V. Martek, G. Petercol, M. Stilinović, I. Šoškić, R. Todosijević i dvojac Veš slikar svoj dolg. Njima se pridružilo još nekoliko autora istih likovnih opredjeljenja i približnih dosega. Izložili su ulja na platnu, kipove, instalacije u prostoru, grafike, crteže, informele i, kako ih neki vole zvati, objekte. Svatko je izložio najmanje dva rada. I u odabiru i u postavljanju tražila se primjerenost zatvorenom prostoru i samostanskoj galeriji.

Moglo bi se govoriti i o još jednom prostornom odsjeku. Naime u predvorju i hodniku izloženo je četrdesetak slika zavičajnih i mostarskih slikara te nekoliko skulptura, a u samostanskoj blagovaonici uglavnom slike sudionika likovne kolonije iz 1987., slike fra M. Ćosića i nekolicina drugih.

Odabir izložaka i prvi stalni postav starih majstora kao i modernih i suvremenih umjetnika ostvarili su Igor Zidić, Svetlana Rakić i Vendelin Karačić. Postav Fra-yu-kulta uradili su sami autori, koji su gotovo svi bili na okupu. Galerija je, kako je već rečeno, otvorena 25. srpnja 1990. O različitim poimanjima likovne umjetnosti i njezinoj ulozi, kao i o ulozi Franjevačke galerije, govorio je Vitomir Lukić. Galeriju je proglasio otvorenom fra Jozo Pejić. Nazočilo je više desetaka umjetnika koji su darovali svoja djela. Najviše ih je bilo iz Zagreba, Ljubljane i Sarajeva. Došlo je također više likovnih kritičara i galerista. Među njima su bila poznata imena iz Edinburgha, Amsterdama i Milana. Bio je to događaj neopterećen dnevnom politikom i utrkama na kratke staze. I dolazak sudionika, i sadržaj svečanosti otvorenja bio je pod geslom: Umjetnost umjetnicima i prijateljima umjetnosti. Nisu bili, kao takvi, pozvani – nasuprot njihovim željama – ni crkveni prelati ni politički prvaci.

Izlošci, prostor i postav, kao i organizacija svečanosti otvorenja ocijenjeni su visokim pa i najvišim ocjenama. Sredstva priopćavanja posvetila su novootvorenoj galeriji dostatnu pozornost. Svi osvrti i napisi, bilo novinara bilo likovnih kritičara, govorili su o Franjevačkoj galeriji kao ustanovi visoke vrijednosti, osim jednog jedinog, koji je pisan bez uvida u narav pothvata i slijed događanja. Galerija je, posebice prvih mjeseci, imala velik broj posjetitelja. Na dan Hodočašća mladeži, tri dana nakon otvorenja, svečano ju je blagoslovio kard. Franjo Kuharić u pratnji biskupa ordinarija Pavla Žanića i provincijala fra Drage Tolja.


Ratne posljedice i djelovanje tijekom rata

Galerija je, u svom stalnom postavu, bila otvorena do listopada 1991. Ratne prijetnje, doskora i neposredne opasnosti od gađanja iz zraka i topništva jugoarmije, nalagali su da se umjetnine pohrane na sigurno mjesto, što je i urađeno potkraj listopada. Ostao je samo dio postava, onaj u predvorju i u hodnicima, i to ne zadugo.

Učestalim izložbama Galerija je počela djelovati krajem 1992. Točnije, 17. prosinca postavljena je izložba pod znakovitim naslovom: Stvaramo, dakle jesmo. Izlagalo je dvadeset šest umjetnika Širokobriježana, bilo da su rođeni bilo da žive na području Širokoga Brijega. Od njih je petero akademski obrazovanih umjetnika, petero sa završenom školom za primijenjene umjetnosti, ostali su amateri. Katalog izložbe tiskan je u ratom zahvaćenom i već teško oštećenome Mostaru.

Tijekom 1993. ostvareno je desetak izložaba. U travnju je postavljena Retrospektivna izložba slika fra Blage Karačića. U lipnju je izlagao Čedo Paić Buti – slikar emigrant, rodom iz Šibenika – pod naslovom Rat u Hrvatskoj. U lipnju i srpnju predstavila se Renata Azinović izložbom keramoskulptura. Od HKD Napredak Mostar prihvaćena je 31. srpnja Izložba slika i skulptura stvaratelja Herceg-Bosne. U kolovozu su, pod naslovom Deset hrvatskih umjetnika, izlagali: O. Gliha, Lj. Ivančić, V. J. Jordan, Ž. Lapuh, N. Reiser, V. Svečnjak, J. Vaništa, M. Veža, I. Vojvodić i Z. Vrkljan. Bio je to korak u ostvarenju zamisli da se međusobno kulturno povezuju Hercegovina, Dubrovnik i Split. Izložba je otvorena s nakanom da se prenese u Dubrovnik, Split, potom u Zagreb, što je i ostvareno.

Izložbom Akvareli fra Bože Radoša prvi se put kulturnoj javnosti predstavio mladi hercegovački franjevac, amater. Nakon njega također je ostvario prvu samostalnu izložbu kipar i slikar iz Mostara Ferdo Kovač. Zvonimir Požar, umjetnik iz Sarajeva i izbjeglica, izložio je u prosincu ulja na platnu pod imenom Iskre i požari.

U godini 1994. postavljeno je petnaest izložaba. Prva je otvorena 28. siječnja, na dan osnutka Društva likovnih stvaratelja HR H-B u prostorijama Franjevačke galerije. Time je odato priznanje Galeriji kao ustanovi koja je i u ratu održala neprekidnost likovnog života u Hercegovini. Izložba se zvala Izložba 35, jer je izlagalo približno toliko članova novoosnovanog društva.

Zapisi s kamena, izložba četrdesetak tempera na papiru što ih je u ratu naslikao poznati mostarski slikar Mladen Soldo, postavljena je u veljači. U ožujku su otvorene dvije: Sjećanja akad. slikarice Dragane Nuić te Trolist, radovi troje mladih autora, dvojice amatera, Lovre FC (Ferdo Kvesić) i Ivana Hercega, te Kristine Gašpar, studentice likovne kulture. Romana Buhovac, nastavnica likovnog odgoja, predstavila se pastelima, crtežima i uljima pod nazivom Cvijet iz sna. Izložba učeničkih radova priređena je u svibnju. Uvršteni su radovi 167 učenika od V. do VIII. razreda. Naslov je bio Rukom i srcem.

U sklopu kulturne manifestacije Vinkovci Hercegovini s ljubavlju u svibnju su izlagala dvojica Vinkovčana: akad. slikar Stjepan Jozić – akvarele, pastele i ulja na platnu, te kipar Branko Bazina, kipove u drvu. Članovi novoosnovanog Društva likovnjaka Imotske krajine izlagali su u lipnju. U sklopu kulturne manifestacije Dubrovnik Mostaru 19. lipnja postavljena je izložba ulja na platnu Josipa Trostmanna. Svoj novi ciklus ulja na platnu, pod naslovom Tragovi, izložio je 30. lipnja Matko Trebotić. Autor se upravo na Širokom Brijegu predstavio u različitosti od prethodnih svojih faza s nakanom da prenošenjem izložbe u Dubrovnik, Zagreb i Split pridonese boljem kulturnom povezivanju Hercegovine s Dubrovnikom i Splitom. U kolovozu su gostovali slikari i kipari naivci iz Podravine. Izložba je ostvarena pod pokroviteljstvom i u organizaciji poduzeća Podravka pod naslovom Iz Podravkine zbirke. Izložbu Rani radovi '94. Galerija je prihvatila 8. rujna. Slike i skulpture izložilo je četrdesetak studenata završnih godina Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba te pedagoških fakulteta iz Splita i Rijeke. Organizator je bila Likovna stvaraonica Hrvatske vojske iz Samobora, 40. pukovnija veze. Nikola Vučković, akad. kipar iz Metkovića, predstavio se crtežima, slikama, kolažima i kipovima 21. rujna. Izložbom Vječno na Golgoti 27. listopada predstavio se kipovima, crtežima i grafikama akademski kipar Stjepan Skoko. Izložba ratnih fotografija hercegovačkih snimatelja otvorena je 30. listopada u predvorju izložbenog prostora. Galerija je do kraja godine postavila izložbu Ive Dekovića, jednog od trojice sudionika iz Hrvatske na XLV. venecijanskom bienalu.

Galerija je, osim spomenutoga, samostalno ili u suradnji s drugim ustanovama pripremila i nekoliko humanitarnih aukcijskih izložaba, a s tri je izložbe gostovala diljem Hrvatske.

Prvo je gostovanje ostvareno postavom Fra-yu-kulta u rujnu 1990. u Galeriji 369 u Edinburghu. Činjenica da je jedna tako utjecajna galerija postavila ovu izložbu sama po sebi puno govori. Rat je onemogućio planirano gostovanje u Americi 1991. Do pred sam kraj 1992. Galerija je bila u prisilnu mirovanju, dok su tijekom 1993. u njoj zaredale izložbe kao i gostovanja u nekoliko gradova Hrvatske. Izložba Deset hrvatskih umjetnika prošla je put od Širokoga Brijega preko Luža art-centra u Dubrovniku, Gradske galerije u Splitu, Strossmayerove galerije u Đakovu do Muzeja Mimara u Zagrebu. Iste je godine MGC u Zagrebu, u Fortezzi, postavio izložbu slika fra Blage Karačića. Zatim je izložbu preuzela Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku, Gradski muzej Vinkovci te, u ožujku 1994., Galerija Gospe od Zdravlja u Splitu i Galerija INA COMMERCE u Zagrebu u kolovozu. Izložbu Zapisi s kamena Mladena Solde prihvatilo je Gradsko kulturno središte Metković, zatim Galerija INA COMMERCE u Zagrebu.

fra Vendelin Karačić

Osvit, Mostar, proljeće 1995., str. 176. – 187.